Bok svima
Nalazimo se pred važnom obljetnicom Rock akademije. Slijedeće godine slavimo 20 godina od osnutka. Kako su ovaj program u značajnoj mjeri razvijali polaznici, suradnici i svi prijatelji Rock akademije, pozivam vas da u ovom blogu objavite svoja mišljenja, kritike, pohvale ili savjete.
Hvala svima unaprijed!
Ladislav Račić
Kada sam počinjao s tečajevima Rock akademije, želio sam najmanje nalikovati glazbenim školama. Čak sam krenuo podučavati bez nota, na bazi sluha, povremeno služeći se tabulaturama. Nastojao sam oponašati proces učenja u kojem smo sami, povremeno s prijateljima koji sviraju bolje ili lošije od nas i rijetko s iskusnim nastavnicima. Takav je način učenja oduvijek meni bio pun šarma, kreativnosti, slobode i uživanja. Vrhunac je bila provjera sviranja u bendu kada bih se uvjerio da li sam ovladao nekim solom ili tehnikama na gitari ili ne.
Razvijajući sadržaje tečajeva, shvatio sam da bez nota jednostavno ne mogu objasniti neke važne stvari poput strukture akorda, spajanja akorda, vrste i uloge ljestvica i puno još toga. I tako sam malo po malo, višekratno provjeravajući, uvodio neke od tradicionalnih metoda učenja glazbe.
I dalje vjerujem da se glazba može učiti na puno načina i to je super. Vjerujem da čitatelji ovog bloga mogu o tome puno reći.
Ladislav
Rock akademija je prva liga,mislim da ima dosta sjajnih i prolaznih profesora koji su cista fontana znanja iz koje se mozda tu i tamo malo teze pije ali energija i pozitiva koja okruzuje Ribnjak sigurno nadoknaduje i najmanji moguci problem. Akademija je izvor novih poznanika,tehnika i najvaznije ciste zabave. Hvala gospodine Račić sto sve ove godine obavljate mukotrpan posao koji je u ovoj drzavi sigurno jos tezi i zelim vam jos mnogo uspijesnih godina u ovom sjajnom i jedinstvenom pohodu. Pozdrav
Muha
Hvala Mirza na dobrim željama -:)
Na samom početku devedesetih prošlog stoljeća bio sam profesor glazbene umjetnosti koji je postao tehnološki višak zbog promjena u nastavnim planovima stručnih škola. Nastavio sam s privatnom podukom gitare kod kuće s kojom sam se počeo baviti 1975. godine, tijekom studija. U srednjoj školi, u kojoj sam tada prestao raditi, vodio sam grupu blues gitarista i tada sam se susreo sa skupnom nastavom gitare koju ću raditi još dugi niz godina. Osim ovih iskustava, vodio sam nekoliko tečajeva gitare u Zagrebu i izvan njega za druge organizatore.
God. 1992. pozvao me kolega sa škole, Ivan Benković, u Otvoreno sveučilište (danas Pučko otvoreno učilište) da organiziram i vodim tečajeve gitare želeći mi pomoći da prebrodim teže životno razdoblje. Ubrzo sam ravnatelju POU-a iznio cjelovit koncept Rock akademije kojeg bi izvodili na temelju ravnopravne poslovne suradnje. Od prve grupice od 6 učenika, stalno sam bilježio povećanje broja polaznika. Kako više nisam mogao sve sam raditi, angažirao sam prvog suradnika, Branimira Novaka, koji je ostao još 7-8 godina sa mnom ali se odselio u Čakovec po završetku studija. Neprekidno sam radio na tome da svoja iskustva sviranja po raznim bendovima od 1970. godine te rada u školi ugradim u sadržaje nastave.
Za one koje zanima i ovaj dio mog rada mogu pogledati snimak iz osamdesetih na YouTubeu.
Zato sam uspio na samom početku nešto što nije uspjelo nikom do tada, da osim početnog i naprednog stupnja, program tečaja gitare proširim do šest i kasnije do osam stupnjeva. Važno je naglasiti da su se tečajevi izvodili pod nazivom i nastavnim sadržajima čiji sam bio autor. Odabir nastavnika i nastavna oprema je također bila moja briga. Nažalost, manji je dio mojih pisanih materijala ostalo u POU koje su kasnije iskoristili razvijajući svoj program.
Nakon godine dana rada, pozvao sam Tihomira Petrovića da predaje solfeggio. Tada sam o njemu i njegovom radu u razredu čuo sjajne stvari i želio sam biti siguran da će to biti najbolji i najzanimljiviji solfeggio koji netko može predavati u Zagrebu. Tihomir je sa mnom već 18 godina na čemu sam mu beskrajno zahvalan.
Tijekom slijedećih godina dolazili su razni predavači. Bilo je onih koji su mislili da je nastava slična koncertu pa su puno svirali vjerujući da ako dobro sviraju da su i dobri nastavnici. Neki nisu imali izgrađene osjećaje odgovornosti pa su kasnili, ne dolazili i slabo se pripremali za nastavu. Neki su jednostavno zalutali u taj posao i otišli su jer je slabo plaćen a ništa ih nije privuklo. Neki su uvjeravali učenike da će im biti jeftinije ako rade s njima privatno pa su radili protiv škole. Neki od njih imaju sada svoje tečajeve. Svima je zajedničko jedno: naučili su predavati i stekli prva iskustva na Rock akademiji uz moju stalnu pomoć, povjerenje i potporu.
Na sreću, tu je i manji ali daleko važniji broj nastavnika koji su se razvili u odlične predavače i suradnike. Nažalost, naći kvalificirane nastavnike s profilom poznavanja popularne i rock glazbe je vrlo teško, gotovo nemoguće. A svakom novom nastavniku treba određeno vremensko razdoblje, najčešće višemjesečno, da se upozna s radnim zadacima i da počne ostvarivati prve rezultate.
Ovom se prigodom želim ispričati svim učenicima koji su dobili slabiju poduku od one kakva je trebala biti ili kakvu su očekivali.
Tada sam bio uvjeren da u svijetu postoje slične škole i tečajevi. Čuo sam za jazz škole ali škole za rock ili pop? Internet je bio u začetku tako da je dostupnih informacija bilo malo. Sada sam siguran da je u to vrijeme projekt Rock akademija bio jedinstven u široj regiji te je utemeljen kada sličnih programa u svijetu bilo vrlo malo.
Nažalost, nakon pet godina suradnje s POU, tadašnji je ravnatelj počeo mijenjati ugovor na štetu Rock akademije. Bilo mi je žao otići iz ustanove gdje sam stekao puno dobrih i dragih suradnika. Nakon mog odlaska na Ribnjak, ravnatelj se poslužio mojim i zaštićenim imenom Rock akademija kako bi stvorio slično ime. Ništa čudno za ove prostore, zar ne?
Zato je bilo uzbudljivo i jedinstveno iskustvo stvarati Rock akademiju.
Ladislav